NISKOENERGETSKA KUĆA
Visoke cijene energije i globalne klimatske promijene prisiljavaju nas da promijenimo svoje energetske potrošačke navike. Niskoenergetske kuće temelj su primjene održive gradnje tijekom cijelog svog životnog vijeka počevši od materijala čija proizvodnja ne opterećuje okoliš, preko njihove energetske učinkovitosti i racionalnog trošenja energenata tijekom životnog vijeka, pa sve do racionalnog gospodarenja otpadom. Niskoenergateke kuće pružaju visok stambeni komfor s ugodnom klimom tijekom cijele godine uz vrlo niske troškove. Energetsko učinkovita kuća je kuća koja koristi manje energije od normalne kuće. Optimizacija potrošnje energije i postizanje najbolje moguće iskoristivosti dostupne energije nije nova ideja. U drevnim vremenima ljudi su se suočavali s problemom konstruiranja kuća koje bi imale zadovoljavajući toplinski komfor, a glavni problem je kao i danas kako kuće zimi učiniti toplima, a ljeti hladnima.
Ovaj problem prvi je proučavao i zabilježio Sokrat, grčki filozof prije 2500 godina. Rješenje ovog problema je poznato pod pojmom „Sokratova kuća“ (eng. Socratic House). Sokratova kuća je hipotetski opis energetski učinkovite kuće. Osnova Sokratova proučavanja je utjecaj kretanja sunca na položaj kuće. Tlocrt „Sokratove kuće“ je trapezoidnog oblika s južno orijentiranom bazom i krovom koji pada prema sjeveru za smanjenje utjecaja udara sjevernih vjetrova. Sjeverni zid je masivne konstrukcije odnosno debljine dok je južno orijentiran trijem projektiran tako da blokira visoko ljetno sunce a istovremeno propušta niske zimske zrake sunca duboko u prostoriju
U novije vrijeme na izložbi u Stuttgartu 1927 godine njemački arhitekt i teoretičar arhitekture Walter Gropius koji je ujedno osnivač i voditelj projekta „Bauhaus“, visoke škole za arhitekturu i oblikovanje, predstavio je svoje prve montažne kuće, a 1940. godine zajedno sa Conradom Wachsmannom u Americi osnivaju prvu automatiziranu tvornicu za proizvodnju elemenata montažne kuće. Conrad Wachsmann je još 1925 godine samostalno razvio sistem montažnih kuća a njegov prvi kupac je bio Albert Einstein, za kojeg je napravio ljetnikovac u Potsdamu.
Svjetska ekonomska kriza i drugi svjetski rat znatno su usporili izgradnju i daljni razvoj montažnih kuća u Europi, međutim s druge strane posljedica bombardiranja i ratom razrušenih naselja i gradova prisilili su graditelje da se okrenu bržem i ekonomski isplativijem načinu gradnje. Kao rezultat toga u Njemačkoj je 1946 godine osnovano Udruženje za montažne kuće koje je u narednim godinama imalo veliki rast na tržištu. U Njemačkoj je do sada izgrađeno na stotine tisuća niskoenergetskih kuća. Intenzivnim radom, upotrebom najboljih materijala i kvalitetnoj promociji danas je u Njemačkoj i Austriji svaka treća kuća – niskoenergetska kuća.
Prema prihvaćenoj stručnoj definiciji niskoenergetske kuća je kuća koja ima potrošnju energije za grijanje od 40 kWh/m2. Takve kuće možemo jasnije izraziti ekvivalentom potrošnje od 3 litre loživog ulja pa se niskoenergetske kuća popularno još i naziva „trolitarska kuća. Niskoenergetski arhitektonski koncept uključuje maksimalno korištenje sunčeve energije, energetski učinkovite prozore, niske nivoe propuštanja zraka i toplinsku obnovu u ventilaciji za manje energije potrebne za grijanje i hlađenje.